BUNT

Uz fotografije Velije Hasanbegovića

Igor Štiks

Oni se nisu smjeli vratiti. Otjeralo ih se snajperima prije više od dva desetljeća, mislilo se zauvijek. Rat je uništio prostor na kojem bi se mogli pojaviti. Mir ga nije otvorio. Strah, traume i poniženja bili su čvrsta garancija da ih više nećemo vidjeti. Ne, oni se nisu smijeli vratiti. A ipak su se vratili, unatoč svemu. Kao udar odozdo. Kao skandal.

Građanka, građanin, riječi opterećene historijom, korištene u razne, ne uvijek opravdive svrhe. Riječi koje različito razumijemo. Da li je to taj subjekt u čije ime postoje države, u čije se ime vlada, od kojeg se traži legitimitet? Da li su to pojmovi koji tek prikrivaju unutarnje sukobe, raznolikost, hijerahiju moći, vladavinu jedne grupe nad drugom ili drugima, jedne klase nad ostalim klasama? Što to uopće znači biti građaninom neke države? Ova pitanja postavljaju se svuda po svijetu, u svakoj političkoj zajednici, svaki dan, ali u Bosni i Hercegovini imaju dodatnu težinu. Jer, u toj zemlji postoje državljani, ali ne i građani, i ti državljani su osuđeni mirovnim ugovorom da žive isključivo kao pripadnici etničkih grupa; tamo, pripadnici nekih zajednica i manjina i oni koji odbijaju svrstavanje, nemaju ista građanska prava kao pripadnici dominantnih, konstitutivnih grupa. U različitim dijelovima te zemlje ti isti državljani nemaju isti status i prava već trpe različite vrste institucionalne i neslužbene diskriminacije. Tamo, u toj zemlji, na izborima—kao jedinoj strogo kontroliranoj participaciji dozvoljenoj njezinim državljanima—udaraju pečat na čelo i stavljaju traku na ruku svaki put kada se glasa. Trajalo je to tako skoro dvadeset godina. I traje i dalje. Razlika je jedino u tome što su se vratili, prvo nekolicina, potom hiljade, tamo odakle su ih istjerali. Mislilo se zauvijek.

Trpili su puno, mora im se priznati. Ali uvijek ima taj jedan šamar viška koji se ne može istrpjeti. Upravo to se dogodilo kada je trojedna vlast etnonacionalista ukinula novorođenima samu mogućnost da budu državljani, da budu broj, da budu upisani negdje, da postoje kao birokratska crtica. Nije puno od života, ali ga bez tih brojeva uglavnom nema mnogo. Bez njih se umire kao te novorođene bebe u Bosni i Hercegovini. Isprva bilo ih je desetak, potom na hiljade. Boreći se protiv ukidanja samog prava na državljanstvo, na broj, državljanke i državljani su postali građanke i građani. Nije puno, ali je nešto, minimum dostojanstva, minimum zajedništva. U zemlji u kojoj, u ime mira, bilo što zajedničko ne smije postojati bio je to skandal.

Kada su se razišli, postalo je jasno da bi se mogli vratiti, unatoč zabranama. Nije se ipak očekivalo da će se vratiti tako brzo. Ovog puta došli su s vatrom. Bio je sunčani zimski dan. Dim je obavio simbole uništavalačke vladavine trojedne oligarhije. Šok. Potom još jedan, neoprostiv skandal. Ne samo da su otkrili što znači biti građankom i građaninom boreći se za registracijske brojeve (to se još i moglo prihvatiti), već su utemeljili svoje skupštine. Plenum—sama riječ je već pobuna! Tamo su spojili ruke u front. Front koji je priredio još jedan, sada već neizdrživ skandal: autonomi građani postavili su ključno pitanje svakog društva, pitanje na kojem društva i države nastaju i nestaju, pitanje socijalne pravde i jednakosti.

Fotografije Velije Hasanbegovića prikazuju ove skandale koji su uzdrmali postojeći društveni i politički poredak, ne samo u Bosni i Hercegovini. Jer tko god vidi ove fortografije zna da gleda u bunt spram kojeg definiramo vlastite živote, u Bosni ili izvan nje. Njegove fotografije su političke u najboljem smislu te riječi: one svjedoče ali i govore. I taj govor uznemirava. Njihova provocirajuća poetičnost je u fotografovoj sposobnosti da ”uhvati” dramu koja se odigrava na agori koju su stvorili upravo ti ljudi tako što su se sreli na ulici, na trgu, na plenumu i proglasili ih javnim i zajedničkim, dobrom svih nas. Tamo su jedni druge priznali jednakima i krenuli zajedno u borbu da toj jednakosti daju sadržaj. I oni više neće otići. Više ih se neće moći otjerati. Samo je život u pobuni život vrijedan življenja.

 

———–

Izložba BUNT Velije Hasanbegovića biće postavljena u Knez Mihailovoj ulici, od 16. do 22. juna 2014. godine.