Intervju, Sevdah Takht: tradicija koju treba izmisliti

Svetska premijera novog benda Sevdah Takht Damira Imamovića i njihovog prvog singla “Razbole se lijepa Hajrija” desila se 21. maja u programu RadioSarajeva. Premijerni nastup bend će imati na ovogodišnjim “Danima Sarajeva”, 26. maja u Domu omladine Beograda.

Nakon dva uspešna CD-a sa svojim Triom, kao i dva solo CD-a, Damir Imamović sa Sevdah Takhtom pravi iskorak u shvatanju sevdaha kao muzičkog žanra koji se zasniva na neprestanom učenju i istraživanju. Pored njega, u bendu su zagrebački perkusionista Nenad Kovačić (Antenat, Afion) i jedan od najinteresantnijih mladih basista i autora na beogradskoj sceni Ivan Mihajlović (Naked, SviNaPod).

O novom bendu, stalnom istraživanju sevdaha i saradnji umetnika u regionu pričali smo sa trojicom aktera Sevdah Takhta.

Ispričajte nam kako je došlo do potrebe za zajedničkim stvaranjem. Može se reći da ste svi na neki način (razno)vrsni muzičari, šta vas je ujedinilo u novom muzičkom istraživanju?

Damir: Dugo nisam imao kolektivni projekat koji bi me toliko zaokupio, kreativno prije svega. S Ivanom i Nenadom se poznajem već nekoliko godina, svirao sam nekoliko puta i s jednim i s drugim. Kada sam zamišljao u svojoj glavi idealni bend za neki moj vlastiti naredni korak u sevdahu, zamišljao sam njih dvojicu zajedno. Tako sam napravio prvi susret i divne stvari su nastale već pri prvom susretu.

Nenad: Damira sam davno upoznao kroz suradnju sa mojim bendom Afion. Godinu, dvije dana prije prve probe Sevdah Takhta Damir je u par navrata, kada bi svraćao u Zagreb, svratio i do mene na druženje i jam session. Zvučat će glupo, ali zadnji put kada je došao imao sam osjećaj da će me pozvat u bend. To se i desilo. Nakon prve zajedničke probe nas trojice bilo mi je jasno da se nešto pokrenulo i da neće samo tako stat.

Ivan: U osnovi naše saradnje je zajednička potreba za istraživanjem, učenjem i stvaranjem, što je najzdravija moguća platforma za nastanak nekog benda.

Koliko vam Sevdah takht znači upravo u smislu učenja jednih od drugih? Kakav vama Nenade i Ivane prostor za izraz otvara sevdah, šta je tebi Damire donelo sviranje sa ovakvim muzičarima?

Nenad: Ovo mi je vrlo vjerojatno prvi bend koji zaista svira ’živu muziku’. Taj termin mi možda najbolje opisuje to što radimo. Kad kažem ’živa’ ne mislim na prijevod engleskog ’live’, već na nešto potpuno organsko, živo u pravom smislu te riječi. Sevdah u interpretaciji Takhta mi otvara ogroman prostor za kreativni izraz. Rekao bih da je moja uloga u Takhtu ne samo davati ritam, već svirati perkusije i raditi atmosfere, ponekad čak i melodije. U tom smislu ima puno prostora za detalje i izvlačenje raznih neobičnih zvukova za koje nisam ni znao da udaraljke mogu proizvesti. Jako mi je drago što si je Takht dao vremena i što smo pustili da se cijela priča lagano kuha. Mislim da je to bio ključan potez.

Ivan: Što je manje ljudi u bendu-vazduh se brže kreće, znanje i uticaj jednih na druge neprestano kruže velikom brzinom i to je nešto što jako prija.Samim tim ovo je bend u kome imam najviše prostora za izražavanje, a i najviše odgovornosti i izazova upravo zbog tog nepostojanja basa u orijentalnoj formi.

Damir: Ono što radimo je jedan eksperimentalni korak, jedno otvaranje okoštalih formi. Meni je predivno gledati kako dvojica tako dobrih i pametnih muzičara kao što su Nenad i Ivan reagiraju na neke stvari iz tradicije sevdaha. Ritmovi koji stoje iza velikog broja sevdalinki imaju orijentalni feeling i strašno je važno što ih Nenad čuje na jedan poseban način koji je rezultat njegovog dugog bavljenja afričkim ritmovima. Ivan u ovom bendu ima nevjerovatno težak zadatak: bas u orijentalnim formama gotovo da i ne postoji, to je tradicija koju treba izmisliti.

Kako zasad funkcioniše bend na relaciji SA-BG-ZG, kako mislite da će to ići u budućnosti?

Damir: Toga sam se dosta plašio, ali danas mogu reći da su stvari tako značajno koncentrisane. Kada se vidimo, radimo kao ludi sve vrijeme. Nema praznog hoda, odgađanja problema, trošenja proba na dogovore o narednim probama i sl. Kada su u pitanju nastupi, Sarajevo je još uvijek malo skuplje za putovanja od ZG i BG tako da se organizatorima koncerata još više isplati što su dvije trećine benda (plus «četvrta trećina», naš tonac Dobrivoje Milijanović) iz gradova koji su bolje povezani.

Nenad: Mislim da nam je to prednost. Kao što je rekao Damir, kad se nađemo, nemamo puno vremena i koncentriramo se samo i isključivo na muziku. A ako je baš neka nužda, uvijek se može napravit Skype proba.

Ivan: Ovo je jedan drumski, putujući bend.Gledamo da ne svratimo baš u svaku kafanu na tom putu koji sve vreme prolazimo. :)

Kakve su dosad reakcije na prvi singl? Da li su vas i koliko iznenadili neki komentari?

Damir: Mislim da smo izborom «Hajrije» kao prvog singlea pokazali lice Takhta koje je i mene isprva iznenadilo – zaigrano, energično… Komentari koje dobijam su stvarno odlični. Pogotovo jer zamišljam neprestano kako će druge pjesme ljudi primiti nakon «Hajrije». Mislim da smo prilično široko zahvatili i radujem se prvim nastupima.

Nenad: Zasad su pristigli samo komentari prijatelja. Vrlo pozitivni. He, posebno mi je bio zanimljiv komentar jednog druga koji je rekao: ’znači perkusije, bas i saz!’ Eto Damire, gitara ti zvuči kao saz. To je to. :)

Ivan: Reakcije su pozitivne i raduje me što još uvek ne nailazim na stručne komentare-dakle, muzika koju sviramo traži pažljivo slušanje i ne može se na prvu loptu definisati.

Gruv i plesni momenat su prisutni u pesmi, ali diskretno i ne preko granice koja bi odvela sevdah u nekom možda neželjenom smeru. Koliko ste morali da pazite na to kako drugačiji ritmovi i aranžmani korespondiraju sa emocijom pesme? Možemo li očekivati neke još plesnije i drugačije zahvate u drugim pesmama?

Ivan: Damir u kuhinji ima jedan sto koji je u stvari estetski katalizator.Kada sednemo za taj sto spontano krenemo da pričamo o onome što ne volimo u današnjoj muzici koja ima osnovu u tradicionalnoj formi – i to izbegavamo u našem izrazu.

Nenad: Jao, ne volim taj stol. Ali urodio je plodom. Čini mi se da nijednu stvar nismo napravili na prvu loptu. Svakoj smo dali vremena, a neke su nas baš fino izmučile. Rekao bih da su pjesme na kraju same našle svoj zvuk. Vjerujem da će tako biti i u budućnosti.

Damir: Pa, neke pjesme jednostavno svojom melodijom navode na življe i energičnije ritmove. Svjestan sam da im ja načinom pjevanja često dam jednu melanholičnu notu, čak i ako je pjesma originalno nema. Ipak, vjerujem u taj postupak.

Ove godine se spontano desilo da se na “Danima Sarajeva” ne predstavljaju samo sarajevska ili BH scena, već i dela/bendovi nastali saradnjom umetnika iz celog regiona, kao što je Sevdah Takht. Ta saradnja je na razne načine inicirana nekim susretima na festivalu. Mislite li da ta ona može biti statement sam po sebi, poruka regionu ex SFRJ o mogućnosti i potrebi za otvorenom, normalnijom komunikacijom?

Ivan: Od granica jedino carinici imaju korist. Mi se na sreću bavimo muzikom, koja nije opipljiva stvar – stoga se i ne može ograničiti.Voleo bih da ova naša saradnja bude bitna u javnosti regiona, jer ona to suštinski jeste – trajnija je i zdravija nego susreti bilo kojih regionalnih političara koji su vođeni ličnim interesom i imaju u pozadini uglavnom ubiranje dnevno-političkih poena. Na regionalnim novinarima je sad da odrede koliko će pridavati značaja našem radu.

Nenad: Ja ovu suradnju ne doživljavam kao statement, nego kao jednu zdravu, normalnu, lijepu, kreativnu priču. Ja je sa svog aspekta uopće ne mogu sagledati kroz kontekst granica. Ali bit će mi drago ako je netko prezentira ili doživi kao statement, koji koji će možda rezultirati nekom novom suradnjom. ‘Granice koriste samo carinicima’ – potpisujem.

Damir: Mislim da je najnormalnija stvar da se umjetničke forme otvaraju i traže kreativne ljude sa svih strana granica. Onaj ko misli da se umjetnika može svesti na njegovo (etničko, nacionalno, vjersko) porijeklo je budala. Pa čak ako i sam umjetnik to misli.

Nakon toliko koncerata i bendova, kakav je osećaj ponovo imati premijeran nastup, i to na “Danima Sarajeva”?

Damir: Mene za “Dane Sarajeva” veže mnogo toga. Mnogo vjerujem u taj projekat. “Dani Sarajeva” su na neki način i jedan od krivaca za moje upoznavanje sa Ivanom i na taj način neki posrednik u nastanku Sevdah Takhta. Zbog toga mi je neobično važno što će prvi koncert ovog benda biti održan upravo u okviru ceremonije zatvaranja šestih “Dana Sarajeva”.

Ivan: Premijerni nastupi mi bez obzira na iskustvo uvek donose inspiraciju, pozitivnu tremu i želju da svakom novom izvedbom budemo sve bolji i bolji. “Dani Sarajeva” su meni omiljeni festival, zbog programa koji je svake godine kvalitetan i zbog toga što je Sarajevo, mogu slobodno da kažem, moj grad-grad koji me uvek dočeka otvorenog srca.

Nenad: Nakon posljednjeg druženja i snimanja u Beogradu, jedva čekam prvi koncert!

Ivan je pomenuo da bi album trebalo da se pojavi negde u septembru. Kakvi su planovi posle, hoće li Sevdah Takht krenuti i na neki duži put, turneju?

Damir: Trenutno ima dosta planova i poziva. Svi su čekali prvi single i jučer smo ga poslali na bezbroj adresa. Prvi naredni nastup je sarajevska premijera benda u okviru drugog izdanja novopokrenutog Sarajevo Sevdah Festa, u četvrtak, 7. juna 2012. u 20:30, u BKC-u.

Ivan: Koncentrisani smo na ova dva nastupa, turneje slede…

Nenad: Mora. :)

Dušan Lopušina